Mediji i nasilje

Pod "medijima" podrazumijevamo novine, magazine, radio i televizijske stanice, te internet.

Uticaj medija na formiranje stavova kod djece nije nimalo beznačajan. Mediji su na trećem mjestu kao izvori učenja nasilja, odmah iza porodice i društvenog okruženja. Djeca su od najranije dobi izložena djelovanju nasilja u medijima. Danas televizija dominira životom djece kako u gradskim, tako i seoskim sredinama. Pored televizije, djeca rano dolaze i u kontakt sa kompjuterima, pa su dosta i u kontaktu sa internetom i informacijama koje na njemu mogu dobiti.

Više od 50% svog slobodnog vremena djeca provedu u gledanju filmova i sve učestalijem igranju igrica na kompjuteru, koje su ponekad prepune nasilnog sadržaja i koje nisu prilagodjene dječijem uzrastu, pa ih djeca često shvataju i oponašaju bukvalno. To djecu dovodi do toga da ih ona u svakodnevnom životu primjenjuju u istim ili sličnim situacijama. Nasilni junaci postaju uzori djeci širom svijeta.

Negativni efekti medijskog nasilja su sljedeći:

  • Djeca postaju tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta.

  • Razvijaju krive stavove o nasilju i imaju gubitak saosjećanja prema onima koji trpe nasilje.

  • Počinju gledati svijet kao nasilan, plašeći se da će se naći u situaciji da trpe nasilje.

  • Sve više ispoljavaju asocijalno i nasilno ponašanje.

  • Više su izložena nasilju i imaju potrebu za više nasilja u igri.

  • Konfliktne situacije pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim.

  • Žive u virtuelnom svijetu, ne razvijaju optimalno emocijalnu inteligenciju ni samopouzdanje.

  • Manjka im kreativnosti, povećava im se mogućnost razvoja depresije i nesigurnosti.

  • Prisutno je nerazumijevanje pravog značenja nasilja, pa iz toga proizilazi pogrešno zaključivanje.

  • Nasilje vrši konstantan uticaj na navike i način života.

Da bi se donekle suzbili efekti nasilja u medijima na djecu, postaje praksa da se na televiziji emituju upozorenja za gledaoce, koja se odnose na donju uzrasnu granicu za koju je sadržaj koji slijedi neškodljiv.  Kod nas ova praksa jos uvijek nije zaživjela.

Takođe, potrebno je skretati pažnju novinarima, prilikom izvještavanja o nasilju nad djecom, da imaju obavezu da zaštite identitet djece uključene u čin nasilja, da vode računa o njihovom dostojanstvu i šansama za rehabilitaciju, koja će biti otežana ukoliko djeca ostanu javno obilježena ovim činom. Ovo ponekad nije lako, jer je u stalnoj borbi za gledanost i tiraž, senzacionalizam veoma zastupljena novinarska praksa, kod nas, ali u svijetu. Ipak, mora se imati u vidu da novinarski kodeksi imaju propise za zaštitu maloljetnika u medijima, i da je od posebne važnosti poštovati te propise kada se izvještava o nasilju. To je važno zbog štete koja se može nanijeti djeci na koju se konkretan slučaj odnosi a može imatu i kontraefekte promocije nasilja umjesto borbe protiv njega.

 

Pročitajte više i o sljedećim temama:


Djeca, internet i nasilje


Djeca, mobilni telefoni i nasilje