Djeca, Internet i nasilje

Nasilje preko interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, pojam je za svaku komunikacijsku aktivnost kompjuterskom tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opšte dobro. Ovaj oblik nasilja nad djecom obuhvata situacije kad je dijete izloženo napadu nekog drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece ili odrasle osobe putem interneta ili mobilnog telefona.

Postoje dvije vrste nasilja preko interneta, direktno i indirektno. Direktno nasilje se događa kada osoba koja vrši nasilje:

  • Šalje uznemirujuće poruke mobilnim telefonom, e-mailom ili na chatu,

  • Ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu,

  • Objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici,

  • Šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu,

  • Postavlja internetske ankete o žrtvi,

  • Šalje viruse na e-mail ili mobilni telefon,

  • Šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobilni telefon,

  • Lažno se predstavlja kao onaj nad kojim vrši nasilje, itd.

Nasilje putem interneta uključuje podsticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, praćenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima, te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun žrtve.

Posljedice nasilja preko interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od posljedica nasilja u stvarnim situacijama. Naime, publika koja posmatra nasilje preko interneta često je mnogo šira od one na školskom igralištu, u razredu, ispred zgrade i slično. Uz to, kod nasilja na internetu postoji snaga pisane riječi, jer žrtva može svaki put ponovno pročitati šta je nasilnik o njoj napisao, a u verbalnom obliku uvrede se lako mogu zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene.

Dalje, vrlo je mala mogućnost da se izbjegnu ovakva nasilna ponašanja, s obzirom na to da se na internetu može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Pošto nasilnik može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao podsticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bila nasilna.